Academia - Udruženje mladih eksperata u BiH

Na uredu je pisalo: «Ured za društvena pitanja vezana za Olimpijske igre .» Pitali me pod koju zemlju da me stave? Ja rekoh:» Pod Nesvrstane.» » Kako pod nesvrstane? Pa to je opći pojam, globalni pojam, to ne ide.» Kako ne ide ?, upitah ja. «Pa, fino, znate li vi šta je to globalno, a šta određeno?», u čudu me upitaše. Kako neću znati ? Pa to je glavna tema na planeti ; globalizacija. To vam je, kad za jednu veš mašinu slovački radnici, u Slovačkoj, naprave tipke, Kinezi motor, a Poljaci bubanj. Onda, ta mašina proradi u Njemačkoj, nalijepe joj cijenu, pa je prodaju Slovacima, Kinezima, Poljacima... Bosancima, za hiljadu eura. Njemci imaju platu oko hiljadu i po eura, ostali između dvjesto i tristo eura, a i Bosanci imaju preko tristo...maraka...konvertabilnih, naravno.
-« Ma, ne mislimo na tu globalizaciju.» rekoše mi.
-« Ne mislim ni ja na, samo tu, globalizaciju. Ima i druga vrsta.»
-« Hajd, da čujemo jeste li shvatili», smješkaju mi se oni.
Ja im krenuh objašnjavati.Evo, to vam je kad ruski piloti u aviončinama krenu za Afriku; na jedno jezero koje je bogato jednom, dobrom vrstom ribe, koju redovno naručuju poguzije, iz zapadne Evrope i ostali Zapadnjaci. Afrikanci, to jest moja crna braća, ulove tu ribu, odvoje filet, (Za sebe odvoje riblje glave, jer u očima ima bjelančevina), spakuju i utovare, dok se piloti opijaju u restoranima. Afrikanci ne bi bili Afrikanci kad ne bi, onako od srca, natovarili filet te ribe do krova. Toliko pretovare da se neki avioni sruše prije nego polete. Znaju i piloti i Afrikanci koliko je Zapad gladan. Usput, moja crna braća dodaju grožđa, ananasa i ostalo voće za evropsku djecu i tople pozdrave Evropi i ostalima. Sve za par eura mjesečno. Piloti to istovare i vrate se nazad Africi s toplim pozdravima iz Evrope, koja im se zahvaljuje na voću za zapadnjačku djecu. Naravno, Evropa i ostali Zapad imaju visoku kulturu, te su afričkoj djeci upakovali: malo granata, automatskih i poluautomatskih pušaka, koji uzi, a za novu godinu biće i koji tenk ili raketa, ako nas Bog poživi.

Pitaju me olimpijski organizatori volim li ja politiku, jer ona ne paše sa sportskom filozofijom? Bože me sačuvaj politike! Ona je kao poker. Što bolje kibicuješ i varaš više dobivaš. Ni jedno od toga nemam u genima. Kao i svaki Nesvrstani. Političari su najveći kibiceri. Evo, na primjer, Buš.
-«Ops, nema oružja za masovno uništavanje?»
-« Nema Georg,nema.»
-« No guns?»
-« No guns », kaže mu Kondoleza Rajs.
-« Pa, kako sad da proturim onu moju: Nudim demokraciju, tražim oružje?»
-« Pa, mjenjaj moto, Džordži »,odgovori ona i dalje mirno heklajući.
-« Ni u ovaj moto mi nisu vjerovali, a kako će u neki novi?»
-« Probaj nešto novo, ali ne pominji demokraciju jebla te ona više.», kaže Kondoleza, » Vidi koliko ljudi gine zbog nje u Iraku.»
Buš se zamislio, onako kako se samo jedan kauboj može zamisliti, pa reče:
-« Šta misliš na ovaj moto? Nudim mir, tražim naftu.»
-« Nije dovoljno kaubojski, pazi šta govoriš...jedna okica,dvije okice...et' sjeba pletivo radi tebe...Nego, de ti pazi», reče ona, »Zabrljao si sa New Orleansom, pazi šta govoriš. Nemoj da opet Džon Travolta dovozi svoj brod i spašava utopljenike, dok ti igraš golf.»
-« Pa, onda: Nudim mir, u zagradama ( na vječitim pašnjacima), našao naftu.»

Ona poskoči od sreće! Našao je moto! On se malo pribojao, ko će mu vjerovati sad u novi moto?
-«Hajd' sad i reci tako, vjerovaće»,sretno će Kondi, »a ako i ne vjeruju, k'o da smo ih mi pitali ikad i za šta. A ono u zagradama ne moraš izgovarati, jer se zna šta je u zagradama».
On krenu na vrata.Zastade na tren, pa joj se osvrnu :
-« Hoće'l baš vjerovati? «
-« Ma, samo ti reci da sam ti ja rekla...hajd sad, briši... a za raketni štit u istočnoj Evropi, nemoj puno o njemu. Oni će držati štitove, a mi ćemo pucati na sve što se kreće. Samo reci : Preventiva i kvit. Za Putina ne brini ; on je u lovu u Sibiru. Lovi naftne milionere i novinare. Hajd´ sad, galop...»
Naravno, da su Bushu vjerovali u novi moto, pogotovo u ono u zagradama.

-« Pa dobro, ali kakve to veze ima s vama?» ,pitaju me ovi iz olimpijske organizacije,» i zašto pod svaku cijenu želite na Olimpijske igre?»
Zašto?! Zato što imam problem, a sport izbacuje frust. Hoću tamo da izbacim svoj problem. Uostalom, neću da se Olimpijske igre izvode bez mene i mojih. I naš se glas mora čuti i naša zastava zavijoriti. Moraju računati na nas. «Računajte na naaas», Đorđe Balašević. Tu pjesmu smo pjevali rahmetli Titu, pokoj mu duši. Pravo smo je uvježbali, ali u zadnje vrijeme niko ne računa na nas.

Nastaviće se.. 

-Tekst iz zbirke satira "Domovina-Dijaspora" autorice Karmen Velagić Media -