Academia - Udruženje mladih eksperata u BiH

Najbolje su savladali trbušni govor sa svim njegovim dijalektima. A kad pročitaju šta im se ne sviđa, možeš se ubiti braneći se da nisi to rekao. Oni su ti pročitali sa usana i tačka. Marš u Guantanamo! Tamo na Kubi imaš besplatan boravak sa mnogobrojnim sapatnicima istih sudbina. Shvatiš da su mnogi od njih, kao i ti, govorili trbušnim jezikom. I Olimp ih čuo i kaznio! Šaka onih, koji nisu kao ti, već su na listi najtraženijih; njih se ne može ni vidjeti. Oni su u kraljevskoj loži. Ali jade k'o ja bi završile na treningu sa punim welness programom: skidanje kilaže, zdrava prehrana bez ičega i lijepa brončana put na kubanskom suncu... Kad se sjetim da se prilikom sunčanja tamo prave razni yoga položaji... gurui koji dobro paze da čovjek savlada savršenu pozu u kojoj sa nožnim palcem češe leđa...Ako se čovjek, kao njih pet do sada, odluči ubiti kad sfrci s pameti od tolike ljepote, nema veze. Niko ga neće ometati u poslu.

Neka hvala. Volim ja ovo moje salo i boju bljedolikog bosanskog naroda. Mi i kad problijedimo niko ne primijeti. Bolje da se ne primijeti, da nas ne bi proglasili bolesnima. To je luksuz, biti bolestan.Znate li vi koliko sad košta liječenje? Zdravstvene kase nemaju para. Narod mora biti zdrav; to je najveći prioritet svakog čovjeka. Inače odosmo u p...u p... u propast. Stalno nam preporučuju da se klonimo strahovanja i stresa. Kako da se čovjek prestane bojati, kad malo- malo neki Bin Laden prijeti da će nas dići u vazduh? Što se tiče stresa, ja se stresam, kao i svako, u osam sati navečer. Bilo da gledaš ZDF,BBC, bilo federalnu televiziju be i ha. U osam sati se čovjek samo stresa, od momenta kad muzika najavi dnevnik, pa dok ne završi prognoza vremena. Stresam li se stresam. Strah i stres donese rak, a rak je, bogami, skupa bolest. Zdrastvene kase su prošle godine odredile za koju će vrstu raka preuzeti liječenje, a za koju neće. U Njemačkoj odeš na pregled i doktor ti kaže :» Da vidimo, ako imaš rak, kojoj vrsti pripada. Ako imaš taj i taj rak, onda je besplatno, ali taj i taj rak će te skupo koštati.»
Podijelili rakove na isplative i na neisplative. Još malo pa ćemo govoriti:
- «Ovaj mi se rak isplati».
- «Blago tebi, moj se meni ne isplati »...

Mogu misliti kako oni u osiguranjima grizu nokte i čekaju, dok sonda pregledava nekom hudnjaku organe.
-« Halo Hjuston, ovdje Apollo, sletili smo!»
-« Ovdje Hjuston. Ima li vode tamo, miče li se šta?»
-« Ovdje Apollo.Ima vode, ima rak i to onaj koji vi ne trebate platiti.Ovo je veliki rak za čovjeka,a mali za čovječnost !»

Joj, koje grlenje nastane! Šampanjac se sipa!

-« Jupii, uspjeli smo! Ovdje Hjuston, hvala Apollo na ovakvoj divnoj novosti... Križaj ovoga.»

A u Bosni je, naravno, mnogo humanije. Nismo mi bezdušni kapitalisti.Pristupa se čovjeku kao čovjeku, a ne kao nekom i-ti-ju ( ET – ju).
Doktor te prvo pita kakvo ti je financijsko stanje, imaš li koga u inozemstvu, pa ako imaš, onda plati u eurima, ne moraš u markama. Kad strpa pare ispod stetoskopa, onda te uljudno pita za zdravlje. Uhvati se ispitivanja,pa ako si na primjer iz Bihaća kaže:
-«Moli se Boga da nemaš rak, jer je jedan aparat za magnetnu rezonancu u Banjaluci, a jedan u Sarajevu. Jedan se pokvario, a za drugog ne znamo kad će.»

Ako doktor hudnjaku nađe rak, onda saspe :

-« Jesi li normalan!? Rak imati u ova vremena!? Ja, šta je ovom narodu, majko mila, ili ratuje i gine ili dobiva rak! «
Hudnjak kaže da nije namjerno obolio i da nije kriv što na sve strane po Bosni ima radioaktivnog zračenja. Čak nam i Mađarska poslala repete, pa Bosna rekla:
-«Neka hvala, imamo dovoljno rezervi.»
A Mađarska će uljudno:
- «Neka vam se nađe za crne dane. To vam je od nas poklon na naselje, pošto ste uselili u svoju samostalnost. Kad dodjete u Evropsku Uniju onda ćete opet još dobiti na naselje od mame Evrope.»

Dobrodošlica u obliku radioaktivnog smeća. Bosanski Naddruštveni kažu na sve to : «Od viška ne boli glava...a i džep se puni, mašalah.»

Ne, ne, ne valja paliti paniku. Pogotovo kad čuješ vremensku prognozu, ako preživiš do nje. Sunce koje grije u martu, k'o da je juli.Zapravo, u martu nam vruće, k'o da su dva jula odjednom. U sjevernoj Evropi tropske temperature, a u Argentini pada snijeg. I još kažu da ne treba praviti paniku? Kako ne treba,izderah se ja, klima nam pomahnitala,a vi –Ne treba praviti paniku!?

-« Fino,ne treba. Znate li vi šta bi se desilo kad bi se čovjeku usadio strah u kosti? Zato, ne treba pretjerivati i prerano govoriti o nečem, što je još daleko od nas. Još nije dokazano da se radi o katastrofi», ubijediše me Naddruštveni.

Sjetim se, kad je na televiziji jedan geofizičar objašnjavao, da je ovo što se dešava, sasvim normalna pojava na Zemlji.Pozlatila mu se svaka koja je istinita... Kaže da je bilo ovoga i prije nekoliko miliona godina. Čuj?! Pa, kud da baš nas strefi? Zar nije moglo čekati još desetak hiljada godina, dok se narod snađe i barem sagradi neku šupu dva sa dva na Marsu ili zasije krompir na Jupiteru. Ili da sačeka da narod nauči udisati ugljični dioksid umjesto kisika?

Nastaviće se..