


| Olimpijske igre V |
|
|
| Sunday, 04 May 2008 | |
|
There are no translations available Dobročinitelji nam prikazuju svašta. Da o horor filmovima ne govorim.Daju nam djeci u kinima čas anatomije (eej,đe ode tehnika i ljudska ljubav prema potomstvu?)
Ti filmovi su do savršenstva dotjerali umjetnost pilanja, rezanja, otkidanja ruku, nogu i ostalih dijelova čovjeka, da ne pominjem ispiranje mozgova tinejdžerima. Budite lijepi i zdravi k'o ovi na modnim pistama sa trideset kila kostiju na sebi i nula koma dva grama odjeće...K'o nema bulimiju nije In. Brrr. Dobro, nisu svi takvi. Imamo ljude koji se organizuju u razne grupe i klubove i tu pokušavaju donijeti malom čovjeku malo umjetnosti. U tim klubovima čovjek može izraziti svu svoju ljubav prema umjetnosti, tako da novokomponovanom drekavcu za mikrofonom nalijepi novčanicu na čelo. Izvrišti se i iskače do mile volje. Kad tom, nekom, klubu dođe neki pisac ili kaligraf, onda se svi umire. Posjedaju na stolice i kontaju s čim su se predsjedniku kluba zamjerili, pa im «ovoga» dovede. Ono malo njih, što bi rado čuli šta taj umjetnik govori, proglašeni su lizoguzima. Ali o ukusu ne treba raspravljati. Neko ga ima, neko nema i tačka. Neki roditelj, tamo u ćošku, sliježe ramenima i kaže, kako bi, eto, htio da mu dijete zna i za Maka Dizdara i za Selimovića. Neko ga na to izruži: -« Jesi li normalan? Dijete s tim maltretirati?! K'o da mu nije dosta škole, pa još i to?! Joj, što su neki roditelji ambiciozni! Još natjeraju neku učiteljicu da prevaljuje stotine kilometara, samo da bi im djeca učila maternji jezik u Njemačkoj.» -« Pa još i put plate,toj učiteljici,» komentarišu ljepači novčanica i lijepe plakate polugole pjevaljke na vrata male sobice, u kojoj učiteljica upravo recituje sa svojim mališanima: -« A gdje li je ta, odakle je ta, kuda je ta Bosna rekti ?...» Pogledam one preko stola. Djeca su naša budućnost,rekoh. -« Slažemo se», odgovaraju. Aha, slažete se! Na sve strane se izražava ogromna ljubav prema našem naraštaju. Eno, prije nekoliko dana gledam, na njemačkom dnevniku, kako djeca igraju fudbal na igralištu. Ja, ljudi kakva kultura! Ma da ta djeca ispustiše glasa kad dadoše gol! Ma ni - a. Šute kao zaliveni, samo rukicama likuju kad daju gol. Doduše, neki su imali ljepljivu traku preko usta; da im se ne bi omaklo, ne do Bog, Huraa! Ili Gool! , jer je na tom igralištu dozvoljeno najviše dvadeset i pet decibela (jačina jednog tihog razgovora ). Tako je dosudio sudija; na jadikovanje onih koji žive u obližnjim kućama.Žalilo se da uši ne mogu više od dvadeset i pet decibela izdurati. Kad bi taj sudija ili te (osjetljive) uši vidjele ljepljivu traku preko gubice nekog pseta, osudili bi vlasnika za mučenje jadne životinje. I to se sve dešava u jednoj zemlji u kojoj je natalitet opao toliko, da haman mole Naddruštveni – «Vodite ljubav, pravite djecu, zaboga, izumiremoo! « Moguće da je onoj djeci zabranjeno da viču, da ne bi izgubila snagu prije vremena. Bolan, valja raditi za penzionere kojih je sve više, a podmlatka sve manje. K'o zna, možda su Naddruštveni zato odlučili da im začepe mala usta..?Oni misle na djecu...Oni i te kako misle na njihovu budućnost. Da je tako evo nam potvrde u sastanku Ge Osam (G 8). Osam velikih država sastaju se u Heligendamm-u, Njemačka. Osam obožavaoca Gospođe Globalizacije. Dosli su da o njoj pričaju,o njenim uspjesima,dobiju njen autogram. Ge Osam misli na djecu,na siromašne zemlje i tako redom. Protivnicima su odlučili začepiti usta. Nema okupljanja u veće grupe. Pred rezidencijom smije biti najviše petnaest demonstranata. Krajem osamdesetih su tako Albancima u Kosovu zabranili okupljanja. Toliko su ti Albanci bili svojeglavi da su sve Jugoslavenske republike slale miliciju da ih se drži na oku. Svašta se može naučiti na Balkanu. Samo sve ono što se radi na Balkanu je balkansko. Sve što se radi po Evropi je evropsko. Svaka sličnost je čista slučajnost. Imena koja vam se nameću su samo fikcija. Naravno, nije preporučljivo da sve to gledaju djeca ispod osamnaest godina. Svako ko bi kopirao biće kažnjivo progonjen. Nešto mi se nameće jedna sličnost. G osam mi dođe ko G punkt.Što ga više trljaš ugodnije je.Samo ga treba potrefiti. Preko deset miliona eura je koštala ograda oko sklopa zgrada u kom će osam velikaša boraviti smijući se i zadovoljno trljati ruke, dok im Madam la Globalizi bude na francuskom, talijanskom, japanskom i, naravno, engleskom, pokazivala krivulju indexa. Prostim narodnim jezikom rečeno, njima će biti pojašnjena slika kako je paradoks i te kako logičan. Što je malima izlazno, velikima je ulazno. Što mali izbace, veliki prožderu, što mali ubace i to veliki požderu. Slika je sve čišća što je umjetnik duže objašnjava. Mona globa Liza se smješka, tako tajanstveno da taj misteriozni osmijeh ni Leonardo da Vinci ne bi mogao naslikati. Oko nje osam kraljeva čije zemlje čine dvadeset procenata svjetskog življa. Kako je teško da dvadeset odluči o stotini. Njemci su u imenu Heiligendamm ,iz čiste kulture, izbacili R iz imena.Inače bi se zvalo to mjesto Heiligendarm, što znači Sveto crijevo. Tad bi spiker dnevnika morao ovako reći: Danas su se sastali Buš, Blair, Sarkozy, Putin i drugi predsjednici osam industrijskih zemalja u Svetom crijevu. Domaćica Angela Merkel ih je dočekala na ulazu Svetog crijeva i nakon pozdravnog govora su otišli na svečani ručak i kafu dočekušu. Narod, Greenpeace i ostali znatiželjni su čekali šta će izići iz Svetog crijeva. Pa dobro, narode, recite mi a šta bi to moglo izići iz crijeva? I to na oči cijelog svijeta! Šta u crijevo ubaciš to će na kraju i izići. Nije ih ni sramota obavljati veliku nuždu na javnosti.I još od sirotinje traže toalet papir da se obrišu...eh,svašta. Nastaviće se.. |