Academia - Udruženje mladih eksperata u BiH

...Ovako, moramo gledati kako se priroda budaleše s nama, slušati starce kako pominju kijametski ili sudnji dan. Evo, već nam broje dane. Imamo još samo osam godina da se nešto preduzme.

Na televiziji nam jednu noć prikazuju naučnike i Al Gora; koji uporno tvrde da je katastrofa počela, a drugu noć nam pokažu onog geofizičara kako nas tješi, k'o da smo djeca koja se boje Babaroge u ormanu. Sve nam se majčinski smješka sa «Eeee -moje-budale-naivne - u šta vjerujete» osmijehom. Cvijeće cvijeta u januaru...normalno, ljetna sezona počinje u martu...normalno. Tsunami udara svako malo, pet tornada zaigra kolo po Nevadi...sve je to normalno.Pčele nestale...normalno. Sjeverni i južni pol se otapaju...normalno. Temperature se dižu...normalno.Sve zemlje su odlučile da će, ipak, smanjiti ispuštanje ugljičnog dioksida i ostalih štetnih gasova...normalno. Amerika rekla da će i ona potpisati Kyotski sporazum...E, malo morgen!

A neće ni Kina ni Australija. Iako nije po bontonu, ipak se ne može nikom zabraniti da ispušta gasove kad mora, jer prditi je jedna normalna potreba. To je završni čin probavnog sistema, koji je prije posla navratio u Mc Donald´s. Ispuštanje gasova je usko vezano uz brzi život i brza auta. Što brže živiš, treba ti što brže auto i što brža prehrana. Zato se sve mora što brže ispuštati: nešto iz auspufa,a nešto iz, da prostiš, stražnjice i tako redom. U svakom slučaju, ispuštanje gasova je normalna pojava. Imaju oni pravo, zajedno sa onim geofizičarom. Oni koji najviše prde i ne mogu da potpišu Sporazum o neprdenju.Ako i potpišu taj sporazumom one će prdnuti pa reći : Opla, omaklo se!
Zato ni Amerika, ni Kina, ni još par njih neće da potpišu. To je protiv njihovog životnog stila. « Brate dragi, uzmite gasne maske i pustite nas da živimo i gušimo vas našim ispuštanjima, propuštanjima i spuštanjima.»
Evo, gledam kako Merkelovica malo - malo na sijelo Bušu, a on joj svaki put spusti. Onako kaubojski, uz kofi vit kukis (cofee with cookies). Možda joj se sviđa njegov Texas- šarm i njegov odgovor :
-« Ma daj ba, Angela, jebo klimu.Daj nešto zanimljivije i lakše. Ne zna ti tvoj Džordž matematiku.»
Ona pokrije usta i smije se:
-« Hihihi....Joj kako duhovit čovjek,ni nalik Schröderu.»
Možda se ne radi o njegovom šarmu, nego ona jadnica sa idejom «Hajd'-možda mu-dosadi-glumiti-hajvana», svako malo trkne tamo u mahalu preko bare.

Ko zna šta je sve u glavama Naddruštvenih? Neću ni da znam. Ja neću da budem predmet njihovih rasprava. U tim raspravama, ja kao jedinka i kao dio skupa jednog podskupa, imam isto toliko prava k'o foke na Aljasci kad se Kanađani uhvate toljaga. Jest da narod protestira i dere se k'o lud – «Eej, kako vas nije sramota tolike bebe foke pobiti, samo zato što neke dame žele krzna koje te fokice na sebi imaju?!»
Evropa je zabranila uvoz tih krzna, ali ima dama i izvan Evrope ili se barem vide damama, ( mene budale, kao da po Evropi ne šetkaju silne dame koje su spremne dati cijelo bogatstvo, samo da suhoparnim guzovima proguzlaju u tim krznima). Isto se fućka Kanadi k'o i Americi i Kini. «Ma derite se vi, ali dame imaju prednost !» Tako puste lovce s toljagom u jednoj ruci, a u drugoj ruci im uture green card za pokolj nad tristo hiljada foki.Na,na,na...ni meni ne bi bilo bolje nego fokama. Zato, jezik za zube. Deveraj svoju muku i ne daj je u novine, jer bi je preskočili mnogi da je staviš pod rubriku Kultura. Bila bi čitanija da je na strani Kriminal i ostale sportske aktivnosti, ali tu stranu ne čitaju jade k'o ja, pa eto...

Kultura, ha! Na sve strane imamo kulturu, pogotovo umjetnosti koliko ti srce želi. Mediji se upinju da nam prošire kulturu u svim pravcima. Od Big Brother kontejner mučenika, promi tračeva, do divnih emisija u kojima dvije žene odluče promijeniti porodicu na desetak dana. Što je meni najčudnije; ja što se taj narod pati i blamira! Istjeravaju svoje frustracije i golotinju pred kamere. Šta pare rade, to ni Šekspir ni Freud ne bi mogli objasniti. Naravno, mediji nam žele revnosno pokazati nešto i o životu kojeg nemamo, a kako se vidi, nećemo ga ni imati. Tako nam pokazuju milionere kako kupuju jahte, vile na Mallorci, bunde za samo tridesetak hiljada, ogrlice za pišljivih stotinjak hiljada eura...nabrajam bego,samo nabrajam.

Sve to servirano, kad čovjek sjedne pred televiziju i pokuša da laktom udari život u rebra,te na miru popije pivce. Kako mediji misle na malog čovjeka! Znaju da jadnik ustaje u pet, da bi stigao u pola sedam na posao. Zato mu, odmah poslije dnevnika, malo pokažu i tu stranu života u kojima se milioneri u luksuznim autima na njega smješkaju. Bože sačuvaj da žele oni, tom jadniku sa pivom, reći da on malo manje vrijedi. Ne, oni žele samo reći da novac ne čini sretnim. Svi smo mi jednaki. Neko ima više, neko manje, ali sreća nije u imanju. Sreća je : Ne biti na kauču ispred televizije sa Henningerom u ruci, nego u Poršeu ispred kamera.
To mu dođe kao uspavanka. Ninanana...Šta bi dao da si na mom mjestu? Dao bi onu pivu, ziher.

Nastaviće se...